В общинския съвет на старата столица на Черна гора - Цетине е внесено предложение за преименуване на ул. Дечанска на ул. Владо Черноземски.
Владо Черноземски или Владо Шофьора - псевдоними на Величко Димитров Керин, е бил член на ВМРО и е известен с това, че на 9 октомври 1934г. извършва атентат в Марсилия, при който е убит кралят на Югославия Александър I Караджорджевич, а в престрелката загива и Министърът на външните работи и бивш премиер на Франция Луи Барту.
Текстът гласи :
"Тук падна за мира и свободата кралят на Югославия Александър I - приятел на Марсилия и на Франция и председателят Луи Барту - Министър на външните работи. 9 октомври 1934г. "
Предложението идва от неправителствената организация Монтенегро интернешънъл.
За тази организация четем следното :
Линк към оригиналната публикация за предложението:
MI podnosi inicijativu da se Dečanska na Cetinju preimenuje u ulicu Vlada Černozemskog
Montenegro International će podnijeti inicijativu Parlamentu Prijestonice da se Dečanska ulica na Cetinju preimenuje u ulicu Vlada Černozemskog.
Naime, i bez ulaženja u istorijske dubine, a uz osvrt na potonja dešavanja na Cetinju, stvara se potreba da se iz kulturno-istorijske slike crnogorske prijestonice izbriše svaka asocijacija na srpske mitove i srpsku dominaciju, te da se iz zaborava i skrnavljenja njihove uloge u borbi protiv srpskih zločina, izvuku i rehabiltuju heroji koji su život dali za očuvanje imena svoje domovine i svoga naroda.
Nakon nezapamćenog napada na Crnogorce, Crnogorke, crnogorske patriote 4. septembra, a izvršenog od strane izdajničke i okupatorske Vlade, tj produžene ruke beogradskog režima, te nasilnog i nelegalnog ustoličenja mitropolita crkve Srbije na Cetinju, potrebno je da se pod$etimo sve svoje braće sa jugoslovenskih prostora, koji su život posvetili i položili u borbi za oslobođenje od velikosrpske hegemonije i zločina počinjenih u ime velikosrpske ideje.
Nažalost, živimo u vremenima kada se naše istorijske ličnosti-crnogorske komite i heroji proglašavaju fašistima i teroristima, pa se i današnja đeca i časne patriote nazivaju teroristima jer su ovi prvi branili i ginuli, a ovi drugi nastavili čuvati crnogorsko ime i nacionalno $ećanje na borce za pravo, čast i slobodu Crne Gore.
Baš zato, njihova imena trebamo sačuvati od zaborava, kao i od falsifikovanja istorije i same uloge odmetnika i komita u borbi za oslobođenje od okupatorskog i zločinačkog beogradskog režima, a koji je vjekovima unazad pa do danas, u krvi ugušio svaki otpor srbizaciji, svaki pokušaj očuvanja sopstvenog identiteta i imena, posebnosti i nasljeđa ostalih naroda koji žive i živjeli su na bivšim jugoslovenskim prostorima.
Atentat u Marseju na kralja Aleksandra I Karađorđevića se odigrao u utorak, 9. oktobra 1934.godine, prilikom njegove zvanične posete Francuskoj. Atentator, Vlado Černozemski, pripadnik Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije (porijeklom Makedonac), usmrtio je kralja Aleksandra sa četiri metka, a u organizaciji atentata učestvovali su hrvatski i makedonski rodoljubi koji nijesu željeli da žive pod srpskom dominacijom, posebno nakon zavođenja šestojanuarske diktature u Jugoslaviji, već su se zalagali za stvaranje nezavisnih država Makedonije i Hrvatske.
U Hrvatskoj, u tom periodu, ističe se političar Stjepan Radić koji se zalagao da nova zajednička država bude federalnog uređenja, dok su se vodeći srpski političari na čelu sa premijerom Nikolom Pašićem i uz podršku kralja Aleksandra, zalagali za koncept unitarne monarhije. Srpski koncept je prihvaćen 1921. i to u formi Vidovdanskog ustava. Podsjećamo da je i tada u Hrvatskoj, slično kao i na Podgoričkoj skupštini 1918, Ustav izglasan prevarom- prostom većinom članova Ustavotvorne skupštine umjesto predviđene dvotrećinske, i uz otvoreno podmićivanje muslimanskih poslanika – pa je time Hrvatska zgubila neke elemente sopstvene državnosti (Sabor kao parlament, Domobranstvo kao vojsku, bana kao šefa države) očuvane kroz vjekove strane mađarske i austrijske vlasti.
A u Makedoniji? U novoosvojenim oblastima, beogradska vlada je sprovodila dosljednu politiku srbizacije. U školama je sprovođenja sistematska politika denacionalizovanja i posrbljavanja Makedonaca, Bugara i drugog makedonskog stanovništa.Beogradska vlada je nametala i lingvističku politiku srbizacije u Makedoniji, koja je nazivana „Južnom Srbijom“ (neslužbeno) ili „Vardarskom banovinom“ (službeno). Dijalekat makedonskih Slovena je potiskivan obrazovanjem, vojskom i drugim sredstvima, a njegova upotreba je bila kažnjiva.
U Makedoniji su vođenje oružane borbe žandarmerije sa komitima, a hiljade ljudi je maltretirano od strane jugoslovenskih vlasti pod sumnjom saradnje sa Unutrašnjom makedonskom revolucionarnom organizacijom.
Nije teško naći paralelu između makedonskih, hrvatskih i crnogorskih komita i odmetnika toga doba.
Ovim gestom, gestom imenovanja ulice po Vladu Černozemskom, Crna Gora, odnosno Cetinje, ojačaće veze sa prijateljskim makedonskim i bugarskim narodom, te svim narodima koji su bili žrtve srpskog terora i ataka na tertorije, kulture i identitet nesrpskog stanovništva na prostoru Kraljevine Jugoslavije. Istovremeno, izbrisaće tragove surovog trovanja istorijskim falsifikatima koji žele Crnu Goru vezati za kosovski mit i manastir Dečane, sa kojim naša kultura i nasljeđe nemaju nikakve veze. Te i takve veze se žele, silom i zločinom, i danas uspostaviti, a Crnogorci se proglasiti Srbima i izbrisati iz svjetskih povjesnica.
Prije nego što okupatorska i izdajnička vlast u Crnoj Gori podigne spomenik regentu Aleksandru Karađorđeviću, a što se najavljuje kroz provučićevske tabloidne medije, ili isti nikne u Beogradu u znak sjećanja na sve zločine koje je počinio crnogorskom narodu, nezavisna i suverena Crna Gora treba da se čuje svojim glasom.
Zato, MI upućuje apel prijestonici Cetinje, a u tom cilju će i organizovati prikupljanje potpisa da se Dečanska ulica na Cetinju preimenuje i dobije ime po ovom poznatom bugarskom revolucionaru Vladu Černozemskom koji je lišio života takozvanog Acu Palikuću grobara crnogorske državnosti i naredbodavca bijelog terora nad crnogorskim narodm, nakon i tokom srpske okupacije 1918.godine. Velicko Kerin alijas Vlado Cernozemski, pripadnik VMRO (Unutrašnja Makedonska Revolucionarna Organizacija), već se u Bugarskoj slavi kao heroj, te mu je u rodnom mjestu Kamenica podignut veliki spomenik.
Ovom inicijativom želimo rehabilitovati sve one koji su imali hrabrosti da se suprotstave srpskoj žandarmerijskoj čizmi, koji su život dali za ideal da svaki narod ima pravo na svoje istorijsko sjećanje, pravo na postojanje. Da damo počast južnoslovenskoj braći koja su se borila protiv srpskog terora i okupacije.
